|
Basdans je na jugoslovenskom festivalu pop-rok muzike u Subotici
jedini do danas osvojio istovremeno tri nagrade - zirija, publike
i novinara
Banjalucki kultni rokenrol bend Basdans ne postoji vec desetak
godina, ali fama koja je oko njih stvorena osamdesetih nije mogla
da nestane ni do danas. Po mnogo cemu bili su jedinstveni. U istoriji
jugoslovenskog pop-rok festivala u Subotici i dalje su registrovani
kao jedini sveukupni pobjednici festivala. Njihovi zivi nastupi
su sirili takvu energiju da su konkurentski bendovi bili naprosto
oduvani. U tadasnjem jugoslovenskom rokenrolu vazili su za najvece
nade i cekao se samo trenutak da kvalitet dokazu i albumom. U
okviru tih nastojanja na putu su im se isprijecili, kako kaze
Nenad Matejic, frontmen grupe, misteriozni kocnicari koji su takve
pokusaje sprjecavali...
Kad je 1984. godine Basdans nastao, a ubrzo dobio i konacnu formu
izgledalo je kao da se i sam Bog zazelio pravog, iskrenog rokenrola
u Banjaluci, pa je povezao grupu vrhunskih muzicara u toj namjeri.
A Banjaluka je u to vrijeme bila sredina u kojoj su se krv i znoj
zestoko morali prolijevati kako bi se postigao znacajniji uspjeh.
Osnovni korak je napravljen. Nepresusan izvor muzickih ideja koje
ce vrlo brzo postati prepoznatljive kao basdansovske i tekstova
kojima se ni danas ne moze pronaci nijedna zamjerka bio je Matejic.
Aranzmane su radili zajedno.
"Prva violina benda bio je Deni", kaze Neso, isticuci
znacaj gitariste Denisa Gajetica. "Bio je u tripu da niko
ne moze da ga skine. Kad bi na svirci primjetio kako klinci pokusavaju
da snime neke njegove fazone, okretao bi im ledja dok ne odsvira
taj svoj izum, prica Neso kroz smjeh i napominje da je Deni bio
fantastican gitarista kome je uzor bio Brajan Mej, gitarista Kvina.
Prvi basista Basdansa je bio Boris Glisic. Ujedno je i kumovao
bendu i ostavio trag u dijelu ritam-sekcije koji se nije izgubio
ni nakon njegovog odlaska. Odlazak iz Basdansa je najavio. "Prije
mog definitivnog povlacenja, proveo sam mjesec dana sa svojim
nasljednikom u grupi Nebojsom Ticom kako bih ga pripremio za nacin
sviranja koji je bend zahtijevao", kaze Glisa.
Momci pocinju igru: Tica je bio dobar basista i sve je brzo "pokupio".
Nije bilo razloga da se ne pocne i sa ozbiljnijim svirkama. Zdenko
Matkovic je svirao klavijature, a Neso je ostavio gitaru i odlucio
da se prihvati samo mikrofona. Bubnjari su se cesto mijenjali,
ali Sinasa Tomic je bio u bendu kad su dostizali vrhunac.
Poslije prvih svirki izvan Banjaluke odrzavanih po Sarajevu i
Beogradu uslijedio je i prvi takmicarski nastup. DJ cicak pozvao
ih je da u sarajevskom Domu omladine budu ucesnici festivala "Nove
nade, nove snage". Naravno, kvalitet koji su od pocetka imali
nije mogao proci nezapazen. Osvajaju nagradu publike i nagradu
zirija za tekst pjesme "Momci igraju".
Originalnost su stekli na osnovu razlicitih muzickih ukusa, a
Nenad je bio tu da sve to ukomponuje. "Neso je bio vise u
malo tezim vodama rokenrola, Zdena u veoma laganim nju romanticima,
kao sto su Djuran-Djuran, ABC, Novi fosili (salim se), Sina i
Tica su muziku gledali kroz ritam sekciju U2 i Rolingstonsa, a
ja sam vise bio na strani Kvina, Prinsa, Veder riporta i Leb i
sol", objasnjava Denis pravilo zbog kojeg se bend razlikovao
od drugih.
Sve osmisljeniji scenski nastupi i sve vece ispoljavanje energije
prilikom svake nove svirke ucinili su ih trazenim bendom. Uslijedio
je poziv Dragana Kremera '86. godine da kao gosti ucestvuju na
rok festivalu u Subotici. Neso se prisjeca: "Stigli smo u
Suboticu i bili smo krajnje opusteni. Muvali smo djevojke iz Kakadu
luka. Dan pred takmicarski dio Kremer nam je rekao da smo i mi
ucesnici, a ako to ne zelimo, mozemo da se pakujemo". Od
250 prijavljenih bendova suzen je krug u kojem se nije nasla nijedna
grupa iz BiH, pa je Basdans uvrsten u takmicarski dio kako bi
spasio cast ove republike.
Uslijedila je zavrsna proba u kojoj su mnogo grijesili i sve je
ukazivalo da ce Basdans sljedece veceri biti veci promasaj. Dosao
je na red i takmicarski dio. Te godine, kao takmicari ili gosti
pojavili su se Psihomodopop, Van Gog, Ogledala, Boje, Fit, djavoli
i mnogi drugi bendovi koji danas iza sebe imaju po nekoliko objavljenih
albuma i manje ili vise uspjesnu karijeru. "Izasli smo na
binu. Svi smo imali veliku tremu. Poceli smo da sviramo. Nakon
pola prve pjesme osjecamo zestoku reakciju publike koja nas potpuno
prihvata. Kod mene trema nestaje. Denisu ispada gitara. Pocinjem
da skacem ponesen masom", prepricava Neso ono sto nikad nece
zaboraviti.
Odbili PGP: Nece to nikad zaboraviti ni mnogi drugi jer Basdans
je tu jedini do danas osvojio istovremeno tri nagrade - zirija,
publike i novinara. Te godine drugo mjesto je zauzeo rijecki Fit,
a tek na trecem mjestu se nasao Van Gog. Razlika u glasovima,
odnosno poenima izmedju prvoplasiranog i drugoplasiranog bila
je ogromna. Za Basdans su bili otvoreni svi putevi ka prvom albumu
i statusu zvijezda kojima slava prijeti da postane nesnosan teret...
Nakon Subotice, Oliver Mandic je dva mjeseca dovodio mnogobrojne
telefone do usijanja, a njegov se vjerovatno istopio u uzaludnim
pokusajima da pronadje momke iz Basdansa. Kao glavni i odgovorni
urednik PGP-a zelio je da im ponudi saradnju. Istovremeno, na
Jadranu, oni su se ludo provodili i svojom svirkom razvlacili
usta turistima i lokalnim ljubiteljima dobrog zvuka.
Napokon je doslo do susreta koji je obecavao. A onda je uslijedilo
prvo razocaranje. Mandic im je odmah istakao da PGP zeli da im
obezbijedi sve uslove za snimanje prve ploce. Medjutim, zahtijevao
je da im Marina Tucakovic preradi tekstove, a on da odsvira klavijature
i napravi aranzmane. Jednoglasno su ga odbili. Vjerovali su u
svoj kvalitet, ali bili su svjesni i cinjenice da idu ispred svog
vremena, sto je, pokazalo se kasnije, uvijek bio njihov najveci
problem. Uostalom, takvu sudbinu im je i prorekao Jura Stublic
prilikom jednog njihovog gostovanja u Zagrebu i njihove svirke
koja je odusevila sve prisutne. Bubnjaru Sinisi Tomicu su jos
u svjezem sjecanju njegove rijeci: "Prisao je da mi kaze
da odavno nije cuo bolju svirku i naglasio da ljudi ovdje to ipak
ne shvataju na pravi nacin jer idemo ispred vremena. Moze se reci
da smo tad bili jos bili klinci, pa sam odgovorio da ce valjda
i nas napor uticati na to da se neke stvari promijene i dovedu
do pozitivnih pomaka. "'Da', rekao je, 'ali ovo je Balkan
i tisucu godina nije dovoljno da se nesto promijeni', rekao mi
je na kraju Jura."
Dogovor sa Jugotonom: Zahvaljujuci odlicnim svirkama po Zagrebu
na red su dosli i pregovori o snimanju ploce za Jugoton.
"Postavili smo visoke zahtjeve", kaze Sina. "U
Zagrebu je za nas iznajmljena kuca, a dogovorili smo se i oko
dnevnica koje su bile veoma dobre", prica Nenad Matejic o
pripremama za ulazak u studio. Dva dana nakon dogovora dogodilo
se opet nesto sto je tesko objasniti. Izgledalo je kao da se vise
sile opiru namjerama Basdansa. "Usao sam u tu nasu kucu i
odmah primijetio da nam je nestala kaseta sa materijalom koji
je trebalo da snimimo", govori Neso.
Najizglednije prilike za album su otisle u nepovrat, ali to nikako
nije bilo sve sto je Basdans mogao da ucini. Naprotiv, njihov
potencijal mocnog benda, sto su oni najiskrenije bili, obecavao
je da ce se jednog dana naci u vrhu pop-rok produkcije.
Medjutim, snaga i kompaktnost koju su imali poceli su da se rasplinjuju.
Nedostajale su nove i jace svirke od onih na kojima su se vec
dokazali, a pozicija demo-benda to im nije dozvoljavala. Zdenko
Matkovic je prvi osjetio krizu i napustio je bend krajem '87.
Ostali su se kratko zanosili mislju da odlazak klavijaturiste
nece bitnije uticati na njihovu prepoznatljivost, vec ce doprinijeti
i dodatnoj cvrstini zvuka, ali za Zdenom je otisao i Nebojsa Tica.
Denis se tada ozbiljno naljutio na njega i ubrzo je ostao sam
sa Nesom, jer je Basdans napustio i Sina. I Matejic se povukao,
a nesto kasnije je uzeo i kartu bez povratka za Beograd. Denis
je cijedio i posljednje atome snage kako bi svoj trud i dalje
pretakao u gitarska majstorstva. Okupio je novu postavu, ali to
vise nije bio Basdans. Pocetkom rata i on uzima kartu u jednom
pravcu za London.
Pokazalo se da niko od njih nije bio covjek od kamena, ali svi
se i dalje nadaju i vjeruju da dan kad ce se ponovo okupiti nije
vise tako daleko. Sa iskustvom koje danas imaju ispravili bi gresku
napravljenu u pregovoru sa Oliverom Mandicem.
Ljubisa JAVORAC
|
|
|
