Antun Branko Simic

Pjesnici su cudjenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove oci
velike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivsi uho
na cutanje sto ih okruzuje i muci
pjesnici su vjecno treptanje u svijetu

MOJA DRAGA,PRIJATELJ I JA

Na tijelu moje moje drage
tvoj pogled
stoji
sklize se i pada
kao crna mrtva tica

Oko tijela moje drage
laju, laju tvoje pozude

Tvoj pogled i moj pogled.
Sudar mrznje
skripi
prasti
boli, boli

Kroz prostor
crven mlaz
moje krvi
prska

Srce jede gladna Smrt

GORENJE

Niz zapadno nebo
i iz raprsnutih sipaka u vrtu
krv se cijedi

Al s istoka se vece javi plavim licem
i zapad biva bljedji, crveniji sipci

Ti bjezis k meni
preplasena od grana u mraku
i cutis

Zato ti je tijelo odjedanput plamen?

O kako sipci prskaju
i s nama gore!

Ni zvijezde ne ce da se jave
da jace bude ovo nijemo gorenje u vrtu

TRCIM TRCIM

Mene prima hladna kuca
Sve su stvari nijeme mrke mutne tvrde
Jao one mrze mene
I kad usnem kad me vise nema
onda cujem: stvari zive nekud idu

Samo moji bijeli jastuci
(grlim ih ko ciste vjernice)
vole mene silno vole
Oni svu noc dokle mene nema
ziva meni mrtvom pjevaju

Bijeli moji jastuci
meni mrtvom pjevaju
moj san, i tisinu oko mene

Siromasi nestalno lebde
izmedju zivota i smrti
i svaki cas moze da pretegne
nevidljivi uteg smrti.

Svaki cas mogu da prijedju
medju i odmah budu
u smrti: najblizoj blizini.

LJUBAV

Zgasnuli smo zutu lampu

Plavi plast je pao oko tvoga tijela
Vani sume oblaci i stabla
Vani lete bijela teska krila

Moje tijelo ispruzeno podno tvojih nogu

Moje ruke svijaju se zude mole

Draga, neka tvoje teske kose
kroz noc zavijore, zavijore

Kroz noc,
kose moje drage duboko sumore
kao more

RASTANAK S TOBOM

Mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noci

Sa zvijezdama i mi zapadamo

Mi stojimo vec na krajnjem rubu sebe

Tko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je vec daleko vidimo ko zvijezdu?

Zamakle su zvijezde
Tko od nas jos moze naslutiti sebe?

Rusimo se vjecno

Nas je put bez dna i padanje bez glasa

BOLESNIK

Moje je tijelo bolesno
i zudi jednu tihu bolnicu

Bolnica bez suma i bez grada
u praznom blijedom danu
Blijedi dan je odsjev blijeda neba
U mrtvom vrtu zimsko sunce seta

Mi tihi samostanci bez Boga
u nasim bijelim pustim sobama
zaboravljamo zivot
snivamo
duge tuzne blijede prazne nase dane

O okna nasa udare podkadsto
krik ples i radost zivota grada
- O grad!
O nemir nemoc nasih srca!
O mi smo davno izisli iz zivota
i mi smo samo svoji spomeni!
U smrt se samo vrata nase kuce otvaraju -

Za rub zemlje nebo srusi

VECE

- O vece noci nase djevojke!
Tko ljubi sada nase djevojke? -

Mi potonemo u crn ponor snova
i snivamo da svi smo davno pomrli

Vec bezbroj ljeta lezimo
Preko nas
u trku idu neba oblaci
Preko nas
u vjecnost se bez konca dani noci ruse

TESKI ZRAK

O kuda da se danas podje?

U sobu udje moja majka
sjedne
i gleda u me nijemim pogledom

Ja pustam knjigu, izlazim iz kuce

Na rubu polja izmedj crnih stabla
crveno mrtvo objeseno sunce

Ja stanem nasred ceste
i kriknem
iz svih snaga

SIROMAHU

O skupi sebe u se i svoju sudbinu
Ne razlivaj se preko ruba
Zatvori vrata svakoj nadi
jer to su vrata u prazninu.
O skupi sebe u se i svoju sudbinu.

Tvoje tijelo biva tanje
ruke bljedje
oci dublje

Bez suma krv iz tvoga srca hlapi
Kad stojis go u noci slicis
- tako tanak proziran i plav -
na visok svenut cvijet.

O kud ces, kud ces?
Zar ovdje vec na zemlji
posvema ces se osloboditi od tijela?

Bogatas gleda kud si nesto, cudeci se
"Isceznu ko miris."

POVRATAK

Ti i ne slutis
moj povratak i moju blizinu

U noci kada sumi u tvom uhu tiha mjesecina
znaj:
ne koraca mjesecina oko tvoje kuce
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koracajuci cestom kroz mrtvo svijetlo podne
stanes
preplasena krikom cudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala

I kad kroz suton vidis crnu sjenku sto se mice
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
ja koracam uspravan i svecan
kao pored tebe

PJESMA

MOLITVA NA PUTU

Boze
koji si me do ovoga casa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih zelja

Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta

Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemocno ko moje ruke vise

Boze
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prodje mlaz crvene svjeze krvi

Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda

SMRT

I smrt ce biti sasma nesto ljudsko
Na lezaju se tijelo s necim nevidljivim hrve
i hropti
i smalaksava i stenje
i onda stane.
Ko kad masina stane. I stoji. Ni makac.

I ljudi u to sto se zbilo gledaju ko u neki
svrsen poso
i podizu se kao kad se podizu od stola
i sluskinje se uprav tad najvise uzrade

Mati ce zivinski kriknuti
otac zacutati
i buljiti nijemo cijelog dana.

Ja ne znam sto vi zelite
Ja idem,
izmedj kuca, cestama i nocu preko polja
i pjevam zivot svoj i zivot vas i zivot sviju stvari
Jer ja sam srce
O svijet i ja u svijetu i svijet u meni
Grad noci zene zvijezde
Ples radost ljubav vrisak Bog
Ja pjevam
i pjesme moje u svijet padaju ko zvijezde
(O zasto nisu vase duse duboka jezera, tamno more?)
U svijetu moje pjesme glasno pjevaju
i njihov bol i smijeh i radost nitko ne slusa
tek mnogo lica ruga se i smije
O tko sam, tko sam
ja, pjevac sam u noci gradom i na cestama?
Da ja ne pjevam tako bezbroj ljeta?
Da nisam ludjak sto je bezbroj godina vec lud?
Ja ne znam nista
Pjevam
i prolazim izmedj zlobno osmjehnutih lica
u noc i plavu daleku samocu.

Ja penjem se i penjem uz strme staze
I kad se popnem, stojim
u prostoru nijemom i bez ljudi
Ja, tamni pjevac na visini
Ja, usamljeno stablo navrh brda
sto svoj mukli besprekidni sumor
u duboku crnu vjecnost rusi.

20 GODINA
Pjesma posvecena nepoznatoj dragoj
mojim prijateljima
gradu u kojem zivim, i meni

Ja sam mlad
Ja hocu zivot pun i olujan
Ja hocu zivot sav ko Bog
Sve je moje
U krilo mojih misli sve se rusi

Dani
Svaki moj je jednak dan
nebo povrh glave
Kuce ljudi oko mene.
Bezbroj ljudi ide.
Ja sam na svim ulicama.
Ja se smijesim u sve lijepe oci zena.
Slusam
kad prosume kroz zrak haljina i pokreti.
Izgubljen
na uglu cekam
da me nadje jedna bijela ruka
i odvede s hladnog ugla

Nitko nikad ne dolazi k meni.
Zene prodju
sve utonu u dnu ulice.
Sam na uglu
zebem.
Zalost.
Umor.
Prostor tamni.
Vece silazi u prostor i u me.

.

Ja ne mogu nocu biti sam.
Oko mene moji prijatelji.
Ispred mene sumi crven alkohol.
Neka tuzno srce u noc tone.
Moja majka sniva
U snu njena ruka kroz noc trazi moje lice.
Mene nema
Mojoj dusi sumi crven alkohol.
Moja sestra budi se u noci
Moju sestru strah je od noci i mene.
Njen plac luta izgubljen u tami.

... ...

Jutro
Svjetlost
Kuce budne otvaraju oci
Bijele sjenke k meni plaze

Moja tamna dusa mrzi svjetlo
Moje lice nije za sunce i ljude.
Mene nikad ne ce ljubit lijepe zene.
Od mene ce bjezat djeca jutrom niz ulice.
Pjani pjevac ide pjeva posrce.
Da me vidi
vrisnula bi mala sestra prestrasena
zaplakala majka.
Pustite me
Ja cu uvijek ljubit svoju tamu.
Mjesto drage
mjesto sestre
mjesto majke
Smrt ce moje poljubit celo.

... ...

Nista nije moje
Ja sam igra svoga Boga.

Stojim sam na rubu noci i svih dozivljaja
Za mnom lezi crna proslost sahranjena
Ja sam sada tamna granica
Ja se radjam

Boze bacaj zivot u me
Ja sam more koje ceka crven zivot sunca u sebe

Boze, budi volja Tvoja
Stojim go na rubu svoje proslosti
Ja sam tamna granica
Moja dusa strepi
nevjesta u prvoj plahoj plavoj noci.
Moja dusa drsce
ispred Tebe
beskrajnog i tajnog tamnog zastora.