Aleksa Santic

 
TI

Moje je srce u cadji i u garu
Napustena i bjedna kuca stara,
Gdje samo gladni crv kapije sara
I paucina visi o duvaru...

Odletele su ispod krova laste;
Tu sad jato kobnih ptica grne.
Po avliji se pletu travke crne,
I svakog dana novi pelen raste.

Nemo i pusto... Kroz skrhana okna
Vjetrovi viju sa prasinom, dok na
Pragove gnjile povija se trnje.

Samo ti stojis u dvoristu sama,
I kobne tice padaju k'o tama
I s tvoje ruke crno zoblju zrnje.

 

NE VJERUJ...


Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kazu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime-

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krsa,
Tamo gdje u grmu proljece leprsa
I gdje slatko spava nas jorgovan plavi,

Dodji, cekacu te! U casima tijem,
Kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
Osjetis li, draga, da mi tijelo drsce,
I da silno gorim ognjevima svijem,

Tada vjeruj meni, i ne pitaj vise!
Jer istinska ljubav za rijeci ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove pise!

MOJA LJUBAV


Ovdje sam ljubav sahranio svoju -
U ovo more plavo i prozirno,
Gdje skoljke leze. Ona sada mirno
Pociva na dnu... U tihu pokoju

Granama svojim ljube je i grle
Korali rudi... Njezin se grob svagda
Preliva sjajem cistoga smaragda,
I sumi glasom ceznje neumrle.

Gle zraci jutra kako njojzi rone!
I svaki drsce, prodire i tone,
I rasipa se k'o rubin, k'o duga...

Dok ovdje gori, vise njena groba,
Trepti i kruzi bono, svako doba,
Sam jedan crni leptir - moja tuga.

 

JESEN

Prosla je ljubav, stisale se strasti,
I ljubav s njima, sve je bliza kraju:
Drukcije sada tvoje oci sjaju-
U njima nema ni sile ni vlasti.

Ja cujem:nasa srca biju tise,
Tvoj stisak ruke nije onaj prvi,
Hladan, bez duse, bez vatre i krvi,
K'o da mi zbori:nema ljeta vise!

Za drustvo nekad ne bjese nam stalo,
O sebi samo govorasmo dugo:
No danas, draga, sve je, sve je drugo;
Sada smo mudri i zborimo malo.

Proslo je ljeto! Mutna jesen vlada.
U srcu nasem ni jednog slavulja:
Tu hladan vjetar svele ruze ljulja
I mrtvo lisce po humkama pada...

SJETI ME SE...

Kad ti tajni glasak sjetni
Mirnog sanka trgne slas',
Sjeti me se,cv'jete dragi,
To je moje duse glas.

To je ljubav,sto se dize
Sa prestola srca mog,
Pa se moli,da te srecnu
Vjecno stiti blagi Bog.

 

LJUBIM LI TE?


Ljubim li te, il' su glasi
Pjesme moje pusta varka?
Ja te ljubim, srpsko cedo,
Iz ljubavi ognja zarka.

Zori, kada jutrom svice
I purpurni plast svoj siri;
Lahoricu, kad nestasno
Kroz rucice male piri;

Zvjezdicama, tihom noci
Kad pojezde u visini;
Slavujicu, kada sjetan
Prizeljkuje u tisini;

Potocicu, bistrom vrelu,
Neka gorom, doljom glasi;
Cistoj rosi, sto krunicu
Mirisljavog cvijeca krasi;

I tisici, kad pjevusi
Vijuci se lakim letom; -
Svemu velim da te ljubim
Vjerne duse vatrom svetom.

ELEGIJA

Zasto se meni javljas tajno
Kada mi dusa tiho sniva?
I zasto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?
Zasto me kroz noc stanes zvati,
I sta ti jadno srce iste?
Ta ja ti nemam nista dati,
O, ja sam pusto pepeliste.
Sve sto sam imo ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje, -
Sve sto sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duse svoje.
Pa zasto meni stupas snova,
Sta trazis ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Sto nekad na te ruze baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi dusa ne izda'ne.