PJESMA KONJANIK
Cordoba.
Daleka i sama.
Crni konjic, velik mjesec
i masline u bisagama.
Premda poznam ceste, nikad
necu stici u Cordobu.
Kroz ravnicu i kroz vjetar,
crni konjic, crven mjesec.
Pogledima smrt me prati
svrh tornjeva iz Cordobe.
Jao, duga li je cesta!
Jao, vrli moj konjicu!
Jao, smrt me ceka prije
nego stignem u Cordobu!
Cordoba.
Daleka i sama.
TISINA
Cuj, sine moj, tisinu.
To je tisina valovita,
tisina
gdje klize doline i jeke
i koja prigiba cela
prema zemlji.
KRIK
Elipsa krika
ide od gore
do gore.
Tamo je maslina
bit ce crna duga
iznad plave noci.
Jao!
Kao gudalo viole
krik je uznemirio
duge strune vjetra.
Jao!
(Ljudi iz zemunica
pomaljuju svoje svjetiljke)
Jao!
MALAGUENA
Smrt
ulazi i izlazi
iz krcme.
Prolaze crni konji
i zlosutni svijet
dubokim stazama
gitare.
Osjeca se miris soli
i krvi zenske
u groznicavom smilju
primorja.
Smrt
ulazi i izlazi
i izlazi i ulazi
smrt
iz krcme
|
