ATENSKA DJEVO, PRIJE NEG SATI
Živote moj, volim te
Atenska djevo, prije neg sati
Rastanka dodu, srce mi vrati,
Ili ga, jer mi ode iz grudi,
Zadrži, i sve što ti nudi!
Odlazim, cuj moj uzdah i bo,
Živote moj, volim te
Tako mi tvoje nemirne kose
Što egejski je vjetrovi nose,
I obrva što crne rube
Nježno ti lice te ga Ijube,
I zjena kao u srne, o,
Živote moj, volim te
Tako mi usni tih koje žudim
I struka tvoga za kojim ludim,
I ovog cvijeca što o sreci
I Ijubavi zna rec' što reci
Rijec ne zna; bilo dobro, zlo,
Živote moj, volim te
Atenska djevo, valja se nama
Rastati, misli na mene, sama.
Prem' Istambul me zove tog trena,
Srce mi, dušu uze Atena;
Uvijek cu tebe voljet! Znaj to!
Živote moj, volim te
GLE, IDE LIJEPA KAO NOC
Gle, ide lijepa kao noc kraja
Zvjezdanog neba, vedrih klima,
Sve najljepše od mraka i sjaja
U liku svom i oku ima,
Umekšanom svijetlom raja,
Što od neba ga dan ne prima.
Tek sjena jaca, manja zraka-
I slabi slast neiskazana
U valu njenih uvojaka,
Il' blaga svjetlost, licu dana,
Gdje kaže slatka misao svaka
Svu draž, cistocu svoga stana.
S tog obraza i cela nježna
-Što tiho je, a rijec ne gubi-
Smiješci zbore i boja nježna,
Da njenu prošlost blagost rubi,
Da ne zna duh njen zemnih cežnja,
A srce njeno cisto ljubi.
JEDNOJ GOSPI
upitan zbog cega napuštam Englesku u proljet
Kad Covjek, istjeran iz Raja,
Za casak zasta pokraj vrata,
Svaki ga prizor bivšeg sjaja
Nagna klet' kob što mu je data.
Al' iduc kroz daleke kraje,
Nauci snosit grijeh svoj prijek;
Tad drugo vrijeme cu mu vaje,
U radu svome nade lijek.
Tako ce, gospo, sa mnom biti,
Ne smijem vidjet car vaš, jao:
Dok krzman, uz vas, necu kriti,
Uzdišem zbog sveg' što sam znao.
Mudriji bit ce bijeg moj taj
Od napasti što vreba samo;
Ne mogu gledat u svoj raj
Bez želje da ne živim tamo.
MRACAN MI DUH JE
Mracan mi duh je - o, brzo strune
Harfe dotakni da cujem njih;
Nek blagi zvuci uši mi pune
Uz prsta tvojih dodir tih.
Ako još nada puni grud meni,
Taj zvuk ce je izmamit znat,
Ako još suza ima u zjeni,
Poteci ce, i bol ce stat.
Nek trzaj bude dubok i snažan,
Nek vedra nota ne bude prva;
Minstrele, cuj me, plac mi je važan
Prije neg' bol mi srce shrva,
Jer tuga je odnjihala njega
I duga, nijema bol i nesan,
Sad spoznat najgore od svega
Mora, i puknut - il' rodit pjesan.
NECEMO VIŠE TAKO KASNO
Necemo više tako kasno
Lutat u nocni sat,
Premda ce grud još ljubit strasno
I mjesec jednak sjat,
Jer korice mac troši jak,
A duša troši grudi,
Predah i srcu treba cak,
I ljubav odmor žudi.
Noc je za ljubav doba strasno,
Al' brzo dan stic' zna,
necemo više tako kasno
Dok blistav mjesec sja.
SUNCE SVIH BEZ SNA
O tužna zvijezdo, sunce svih
bez sna!
Što iz daljina suzna treptiš sva,
Što u noc sjaš al' ne goniš tim mrak,
O kakve davne srece ti si znak!
Tako sja prošlost, svjetlost
sveg' što minu,
Što blistava je, al' nema toplinu;
Zuri u tami Bol u sjaj tvoj blijed,
Jasan, al' dalek - cist, al' kao led!
UPITAN KOJE JE
"porijeklo ljubavi"!
"Porijeklo ljubavi"! Ah,
mene
Zašto to pitaš, kad to dade
Saznati se iz mnoge zjene:
Videc' te Ijubav živjet stade!
Želiš znat kad ce kraj
joj biti:
Srce mi sluti, strepnja zna,
Dugo ce ceznut, suze liti,
Al' živjet - sve dok živim ja.
ŽENA
Malo taj, mislim, pozna ženske
grudi
Tko s uzdahom stec' želi ljubav njenu;
Zar mari ta za srce kog zaludi?
Obaspi hvalom svog idola zjenu;
Ne preponizno, jer ce u tom trenu
Prezret ti trud, cak i tvog stiha car;
Ako si spretan, nježnost skrij; za ženu
Drskost još uvijek najbolja je stvar:
Ljuti je pa je tješi, okrunit ceš žar.
|
